Avgust 2023.
U okviru programa Regionalna inicijativa za borbu protiv dezinformacija „Centar za borbu protiv dezinformacija Zapadnog Balkana: Razotkrivanje zlonamernih uticaja kroz proveru činjenica i analitičko novinarstvo“, predstavljamo vam novu analizu lažnih vesti i dezinformacionih narativa.
Pukovnik Mekgregor: Poljska rizikuje da krene putem Ukrajine i da se pretvori u groblje
U prethodnom periodu se osvrćemo na jednu od centralnih tema tabloida koje analiziramo, a to je tema sa fokusom na poljske ratne i anti-ruske ambicije koje uključuju podelu Ukrajine, i veliki rat sa Rusijom.
Varšava predvodi takozvani anti-ruski krstaški rat kako to komentariše sagovornik „The American Conservative“, američki pukovnik u penziji Daglas Mekgregor, a prenosi medijski portal Webtribune. Sve to dešava pod patronom Vašingtona koji kontinuirano pruža podršku poljskim vlastima u njihovom nastojanju da se obračunaju sa Rusijom. Ova analiza analitičara Daglasa Mekgregora jedna je od tipičnih, sa željom da predstavi Poljsku kao agresora preusmeravajući pažnju sa realnog agresora koji napada teritorije unutar granica suverene Ukrajine. Narativ koji koriste ovi analitičari može se sagledati iz više uglova.
Jedan od njih jeste to da se trenutni rat u Ukrajini predstavi kao isključivo rat SAD i Rusije preko leđa Ukrajine, dok se uloga ukrajinskog naroda koji se suprotstavlja ruskom agresoru marginalizuje i stavlja u drugi plan kako bi čitaoci skrenuli sa primarne teme, a to je da taj narod ne želi da živi pod ruskom vlašću. Druga stvar, koju navode mnogobrojni instituti za istraživanja jeste da je ova retorika deo ruskog dezinformacionog i psihološkog rata protiv Poljske. Kako navodi Centar za Istočne Studije, tvrdnja da Poljska želi da otcepi delove Ukrajine prvenstveno ima za cilj da izazove problem unutar poljsko-ukrajinskih odnosa, izazivajući skepticizam kod ukrajinskog naroda, ali takođe i podizanje tenzija usled predstojećih izbora u Poljskoj.
Ova retorika nije samo delo Daglasa Mekgregora, već narativ koji se redovno pojavljuje u medijima koji prenose izjave glavnih donosioca odluka u Kremlju. U kontekstu pomenutog, izjave Marije Zaharove pružaju uvid u šablon koji koriste zvaničnici u svojim dezinformacionim aktivnostima. Tako, Sputnik prenosi izjavu u kojoj Zaharova tvrdi da „Poljska pretenduje na teritorije zapadne Ukrajine“ i da je dosta bilo pretvaranja da to nije svima jasno. U nastavku navodi da se u Poljskoj pojavljuju knjige, konferencije, govori koji postepeno inkorporiraju odgovarajuće simbole sa određenim nostalgičnim sećanjem na teritorije zapadne Ukrajine u sastavu Poljske. Ovakva poruka je praktičan primer širenja dezinformacija sa ciljem podizanja tenzija i nelagode unutar ukrajinskog društva i njihovog odnosa prema Poljskoj. Iako izjave zvaničnika poput ove bivaju demantovane i opovrgnute veoma brzo od strane poljskih zvaničnika, one nikad nisu podjednako zastupljene ni vidljive u medijima, naročito na Balkanu, i u Srbiji. To na kraju krajeva i jeste bitan deo strategije ruskog širenja dezinformacija, putem kreiranja konfuzije i ogromne količine medijskih naslova.
U svrhu kreiranja dodatnih tenzija, a u kontekstu poljskih ratnih ambicija, navodi se i dodatno ojačavanje vojnih snaga pokraj granica Poljske sa Belorusijom. Ovu vest takođe prenosi Sputnik. Naime, beloruske snage su u toku vojne vežbe narušile teritorijalni integritet Republike Poljske i time zabrinule građane iz obližnjih sela. Iako su poljske vlasti navodno obaveštene o ovoj vežbi, one su se odlučile za povećanje broja vojnih pripadnika na granicama sa Belorusijom. Ovo je još jedan primer jačanja anti-poljske retorike koji dolazi iz Kremlja. Sugerišući da Poljska priželjkuje vojnu konfrontaciju sa Belorusijom, vlasti iz Moskve pokušavaju da predstave poljsku politiku kao agresivnu, te podrivaju odnose istočno-evropskih zemalja i zapadnih saveznika. Ukoliko bi Poljska vodila suvereno agresivnu politiku kao članica NATO-a, to bi dovelo do preispitivanja odnosa određenih saveznika sa njom. To znaju kreatori politike Rusije, i u skladu sa tim vode kampanju koja nastoji da izazove konflikte među članicama NATO saveza.
Uz to, ono što se takođe pominje kao jedna od mogućnosti jeste da ruske vlasti pokušavaju da sakriju veoma nestabilnu situaciju unutar svoje države. Vrhunac nestabilnosti desio se 23. juna kada je Jevgenij Prigožin, šef ruske plaćeničke formacije Vagner, optužio rusku vojsku za „uništenje“ njegovih boraca i obećao da će se osvetiti ruskom vojnom vrhu, nakon čega je ruska obaveštajna služba FSB započela krivični postupak protiv njega – zbog poziva na oružanu pobunu. Dalja eskalacija je sprečena u poslednjem trenutku uz intervenciju Beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka.
Autori: Đorđe Terek, Tanja Plavšić