April 2023.
U okviru programa Regionalna inicijativa za borbu protiv dezinformacija, predstavljamo vam novu analizu lažnih vesti i dezinformacionih narativa.
Ove nedelje, susrećemo se sa lavinom lažnih i neproverljivih vesti.
Umesto jedne vodeće teme, često smo zasuti gomilom lažnih ili neproverljivih vesti u pro-ruskim i ruskim medijima, te ovog puta pružamo pregled dela takvih vesti, izostavljajući sve uobičajene vesti koje se bave superiornošću ruskog naoružanja (ovih dana je u fokusu bila UPAB-500 vođena klizeća bomba od 500kg), neminovnošću ruske pobede u Ukrajini, i skore ekonomske propasti zapada.
U ovonedeljnom izboru dezinformacija sa nama poznatih portala, i jednog poput Webtribune izdvajamo naizgled potpuno projektovanu priču o nezadovoljnim i napuštenim vojnicima 129. brigade ukrajinske vojske. Po pruženim informacijama, ova četa je bačena na liniju fronta bez naoružanja, vode i hrane. Ni to nije bilo dovoljno, već je navedenoj četi ostavljeno trideset minuta da se pripremi za borbu sa Ruskim snagama. Kao razlog za navedeni scenario, autori sa Webtribune navode da sva finansijska sredstva od strane Zapada nisu dovoljna za rat sa Rusijom. U sličnom maniru, i Russia Today prenosi stanje na frontu putem izjave nepoznatog civila. Ovaj put, radi se o Ukrajinskom pljačkanju sopstvenog naroda. Naime, u ovoj izjavi se govori o tome da Ukrajinski vojnici simuliraju borbe po gradovima i selima u blizini Bahmuta, a zatim pljačkaju napuštene kuće, otimajući belu tehniku i ostavljajući špriceve za sobom.
Ovakve izjave su uobičajene za dezinformacione narative ovog tipa. U oba članka se ne navode verodostojni izvori, niti se može ući u trag izjavama civila, niti postoje dokumentovane izjave. Nakon ovoga, nije ni potrebno govoriti o paradoksalnim teorijama i člancima koji dolaze sa istih portala, i sami sebe oponiraju govoreći o tome da su ruske snage u potpunosti zauzele Bahmut, a nakon toga da Ukrajinci pljačkaju isti.
U nastavku nailazimo na još jednu neproverljivu informaciju, baziranu na izjavi ruskog zvaničnika na okupiranoj ukrajinskoj teritoriji, a u vezi izmeštanja tehnike iz ratne zone. Funkcioner Zaporoške oblasti, Vladimir Rogov tvrdi da Ukrajinci preprodaju i transportuju skupu opremu iz svojih fabrika, te to predstavlja kao krađu ruske imovine. Dakle, prvenstveno se ne može tvrditi da je tehnika uopšte predmet premeštanja, s obzirom da je taj reon pod ukrajinskom kontrolom, ali čak i da jeste, Rogov ovde zapravo tvrdi da je nepravedno što se Ukrajinska tehnika ne ostavlja ruskim snagama koje nastoje da je pokradu dok vrše ilegalnu invaziju na suverenu teritoriju Ukrajine.
Portal Webtribune se u ovoj nedelji dosta posvetio NATO-u i njihovim „oficirima’’. U skladu sa tim se i prenose dve potpune dezinformacije koje se tiču likvidiranja 160 NATO oficira kinžalom, kao i odbijanjem učestvovanja u ratnim akcijama u Ukrajini. U prvom zdanju se govori bunkeru dubokom 100 metara pod zemljom, gde se nalazilo 160 NATO oficira koji su likvidirani Kinžal hipersoničnom raketom. Ova vest jeste maštovita, i verovatno isto toliko i nepostojeća iz sledećih razloga: prvo, Kinžal rakete poseduju kamere koje beleže video zapis do ciljane mete, što ovog puta nije bio slučaj. Zatim, veoma je upitno da Kinžal može penetrirati 100m u dubinu zemlje, i kako su uopšte ruski informatori došli do broja od 160 oficira. Kako se uopšte definiše termin oficir unutar NATO? Ukoliko postoje nadležne pozicije, relevantna informacija bi bila ona koja tačno ukazuje na to ko je nastradao. Identičan primer se pruža u odvojenom članku, takođe bez pouzdanih izvora, a za koje odgovorno tvrdi „koordinator metroa“. Niz identičnih pitanja možemo postaviti, na koje je malo verovatno da je moguće dobiti odgovore.
Ovakve projekcije vesti često imaju za cilj da podignu viziju vojne sposobnosti ruskih snaga na najviši mogući nivo, dok se često u realnom stanju one pokazuju suprotno. Drugo izdanje anti-NATO narativa govori o tome da NATO piloti odbijaju učestvovanje u akcijama u Ukrajini. Ovo je takođe pogrešno na nekoliko nivoa. Prvenstveno, nešto kao što je NATO pilot ne postoji u doslovnom značenju. Zatim, nijedna država članica NATO ne šalje svoje pilote u Ukrajinu, niti je bilo sličnog razmatranja. Na kraju, govori se o odluci Kongresa Sjedinjenih Američkih Država, a koja se tiče NATO, što je potpuno netačna informacija jer Kongres nema nadležnosti nad ovakvim pitanjima. Odluke NATO se postižu konsenzusom između država, Kongres SAD kao takav ostaje potpuno izopšten iz ove sfere donošenja odluka.
Dopuna ove agende uobličena je dodatnim tekstom o odluci SAD da povuku podršku Ukrajini. Kao razlog ovakve odluke se navodi neuspeh na frontu, i u ukrajinskoj kontraofanzivi, koja inače nije ni počela. Ova odluka bi sudeći po autoru proizvela domino efekat u Evropi, i niz povlačenja podrške Ukrajini. Već više puta pomenuti scenario domino efekta u ruskim dezinformacionim kanalima predstavlja uobičajeno mesto. Međutim, realnost je takva da bi podrška Ukrajina ostala nepromenjena, (nezavisno od administracije u SAS) u kontekstu ruske invazije, uprkos raznim pomenutim teorijama iz niza ekonomsko političkih razloga.
Prenoseći članak Gardijana, Webtribune kreira sopstvenu odluku u vezi rata u Ukrajini gde se kao rešenje sukoba izdvaja potpisivanje sporazuma kojim će Ukrajina odustati od dela svoje teritorije. Gardijan zapravo citira mišljenje nekolicine novinara, od kojih jedan pominje kao potencijalnu opciju potpisivanje mirovnog ugovora što je daleko od bilo kakvih realnih okvira, a još dalje od nekakve „odluke zapada“ kako Webtribune navodi u naslovu. Na samom kraju se citira nepostojeća vest da je Pentagon saopštio da će Ukrajina biti poražena u ratu, što se nikada nije dogodilo još od početnih analiza iz februara prošle godine.
Slična ovoj projekciji dolazi sa portala Russia Today, gde se, u naslovu, navodi nepostojeća izjava zamenice šefa Pentagona. U članku se citira, a za tim i analizira izjava „U Ukrajini se spremamo za rat sa Kinom“. Izmišljena izjava je poslužila kao odskočna daska za čitav niz dezinformacija koji sledi u tekstu.
Agresivna politika Vašingtona stvara sve veći rizik od direktnog sukoba sa Moskvom. Ovo mišljenje iznosi Vladimir Jermakov, zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova Rusije. On navodi da u ovakvoj atmosferi START (sporazum o nuklearnom naoružanju) ima tužnu budućnost. Ono što sa druge strane ne pominje niti Jermakov, niti članak, je da se Ruska Federacija na osnovu odluke Vladimira Putina 21. februara 2023. odlučila da prekine svoje učešće u programu START.
Iako retko komentarišemo izjave visokih zvaničnika, ovaj intervju Medvedeva celokupno zaslužuje i dublju analize. U svom izlaganju, Medvedev se osvrće na potencijalnu podelu Ukrajine između Poljske, Rumunije i Mađarske koje su godinama vrebale da oduzmu deo suverene teritorije Ukrajine. Malo je reći da je besmisleno porediti stanje iz 18. veka sa današnjom situacijom u Evropi. U kontekstu istog pominje i potencijalno stvaranje konfederacije između Ukrajine i Poljske po uzoru na onu iz 16 veka. Povodom toga, tvrdi da je bolja opcija od ulaska Ukrajine u NATO i novog svetskog rata. Naravno Medvedeva, po običaju u sličnim izjavama, ne pruža nikakve dokaze kada ovo izgovara, osim da ovakve narative predstavlja kao opšte poznato stanje.
U drugom delu svog izlaganja, Medvedev komentariše otcepljenje država SAD, tačnije Kalifornije i Teksasa. Ovakve izjave spadaju pod domen naučne fantastike u datom trenutku, da bi zaključio svoje izlaganje tvrdnjom da su sve evropske države pod potpunom kontrolom SAD. Ukoliko uopšte postoji razlog za njegovo skakanje sa teme na temu, eventualno bi kao odgovor poslužilo to, da Medvedev pokušava da kaže, da i Evropa, i pojedine Američke države nastoje da se odvoje od takozvane kontrole SAD. Što se tiče same nezavisnosti Teksasa koje se pominje u izjavi, ono uglavnom dolazi od malog broja Republikanaca koji su svoje nezadovoljstvo vladavinom Demokrata generisali tako što su pozvali državno zakonodavstvo SAD da odobri meru kojom bi se glasači izjasnili povodom ovog pitanja. Čak i kada bi se omogućio izjašnjavanje, upitno je da li bi to većinski bilo podržano, a ukoliko bi bilo, to opet ostaje predmet Federalnih organa koji imaju zaključnu reč. Svakako, već nekoliko puta je pomenuto da bi ovakva secesija bila nelegalna zbog istorijskog i pravnog okvira pripajanja Teksasa Sjedinjenim Državama.
Za kraj smo izdvojili članak Webtribune o Ilonu Masku. Tekst govori o potencijalnoj likvidaciji preduzetnika i milijardera od strane duboke države zbog njegovih komentara koji često razotkrivaju neoliberalnu agendu SAD. U kontekstu ovog zamišljenog scenarija Olega Metvejčeva, poslanika narodne dume, on bi azil potražio u Rusiji. Često se Mask pominje u dezinformacionim tokovima jer se njegovi stavovi karakterišu kao konzervativni, međutim i kao takvi oni predstavljaju liberalne vrednosti u odnosu na ruski politički i moralni kompas. Svakako, usled aktuelnih dešavanja često je predmet zloupotrebe od strane pro-ruskih medija, pa se tako i ovaj put, ničim izazvano našao na mestu anti-USA agende.